Polazimo od nesporne činjenice da se na glavnoj tržnici ostvaruju značajni prihodi kroz zadani vremenski rok (dan, tjedan, mjesec i godinu), te da poslovanjem tržnicom upravlja fiksan broj djelatnika. Nadalje, tržnicu tvore dva odvojena ali povezana aspekta – poslovanje i izgled tržnice:

- Poslovanje – nameću se dva moguća modela – koncesija (postojeći model) ili zasnivanje gradske komunalne tvrtke za upravljanje tržnicom:

§             Postojeću koncesiju, koja navodno istječe uskoro, ukoliko se u međuvremenu ne riješe određene dileme, produljiti najviše na rok od 1-2 godine, dakle bez dugoročne obveze grada prema primatelju koncesije. Neovisno o duljini trajanja koncesije, natječaj za davanje koncesije morao bi biti međunarodnog karaktera, s visokim kriterijima traženih poslovnih postignuća za primatelja koncesije, sve u skladu s pozitivnim međunarodnim primjerima iz privatnog sektora. Nadalje, koncesija bi morala biti javna, tako da svatko uvijek ima pravo uvida u uvjete koncesije (npr., putem svemrežja / interneta). Sadašnji uvjeti koncesije su očigledno prenisko postavljeni jer je tržnica nepromijenjena (zapuštena) već dulji niz godina, iako ostvaruje značajne prihode. Stoga je potrebito uvesti znatno strože uvjete koncesije s naglaskom na obvezu kontinuiranog unaprijeđenje uvjeta kupoprodaje na tržnici od strane potpisnika koncesije (grada, primatelja koncesije, ili kombinirano), te stroge sankcije za kršenje ugovorenih uvjeta. Sadašnje stanje je apsurdno jer, dok s jedne strane tržnica ostvaruje značajne prihode, dotle se vrlo malo ili ništa ulaže natrag u tržnicu. Nadalje, gledano iz perspektive odabira optimalnog načina financiranja nužnog uređenja tržnice, značajni prihodi koje ostvaruje tržnica također su osnova za podizanje kredita za njeno uređenje i unaprijeđenje.

§  Osnivanje gradske komunalne tvrtke za upravljanje tržnicom, dakle napuštanje modela upravljanja putem koncesije, ima smisla jedino ako se javnim natječajem odabere jedna ili više stručnih osoba koje bi menadžerskim ugovorom upravljale tvrtkom u gradskom vlasništvu. Ovdje valja naglasiti da je u  same uvjete natječaja nužno ugraditi visoke kriterije traženih stručnih vještina i poslovnih postignuća, sve u skladu s pozitivnim međunarodnim primjerima iz privatnog sektora. Nadalje, u cilju privlačenja stručnih i uspješnih ljudi, a odstranjivanja podobnih i nestručnih, putem poluga menadžerskog ugovora nužno je izravno utjecati na učinkovitost posloprimca, npr. kroz trajanje ugovora, nagrade za rad, posebne primitke, zabranu konkurencije, otpremninu, različite oblike bonusa kao stimulacija menadžera za ostvarene rezultate, način prestanka ugovora prije isteka vremena na koje je sklopljen, obveze, prava i dužnosti menadžera, te druga pitanja. U protivnom, ponovit će se ono što kontinuirano prevladava u svim državnim, županijskim i gradskim javnim ministarstvima, odjelima i tvrtkama – da se na rukovodeća mjesta svih razina upravljanja (tzv. visoki, srednji i niži menadžment) dolazi po principu podobnosti, umjesto na osnovu stručnosti.

- Izgled tržnice – grad bi morao raspisati međunarodni javni natječaj na temu osmišljavanja tržnice uvažavajući potrebe građana, prodavača, turista (posjetitelja), zakonsko-tehničku regulativu RH i EU, te povijesno-kulturno-arhitektonske posebnosti okruženja u kojem se tržnica nalazi. Pritom, neprehrambene proizvode i usluge bi trebalo izmjestiti na drugu lokaciju. Najvažnije, građani bi referendumom morali odabrati među više ponuđenih prijedloga natječaja. Na ovaj način bili bismo bitno bliži pojmu demokracije jer delegiramo odlučivanje na one kojih se ova odluka najviše tiče. Cijeli opisani postupak morali bi organizirati i sprovesti u skladu s pozitivnim međunarodnim primjerima iz javnog sektora. Identičan postupak ponoviti i za iznalazak još jedne velike tržnicu s ribarnicom i ostalim pripadajućim sadržajima u istočnom dijelu / rubu grada (s obzirom na produljenje Vukovarske ulice i postojanje TTTS-a). U kontekstu ove nove tržnice, potrebno je razlučiti postupak iznalaženja lokacije od postupka uređenja tržnice.