Obljetnica smrti velikana HSLS-a, Velimira Terzića

Obljetnica smrti velikana HSLS-a, Velimira Terzića

SJEĆATE LI SE ŽIVOTA I DJELA JEDNOG DOMOLJUBA I LIBERALA?

Vele je bio velik u svojoj jednostavnosti, mudrosti, moralnosti i spremnosti na najveću žrtvu zbog svojog ideala – samostalne, neovisne, demokratske, pravne, socijalne, države utemeljene na toleranciji i krščanskoj civilizaciji – države Hrvatske. Zasigurno, niti jedan političar nije obilježio splitsku političku scenu tih ratnih godina, kao on.

 

Njegov veliki trud i strasno zalaganje za toleranciju, dijalog, uljuđenu i uređenu hrvatsku državu, slobodu i nadasve za etičnost djelovanja u politici, ostaje kao vječiti putokaz onima koji se opredjeljuju za politiku u službi svakog čovjeka, građanina, bližnjeg svoga. Iako je u Saboru sjedio nedaleko onih koji su ga u zatvoru tukli, u njemu nikad nije bilo mržnje ni revanšizma. Svi njegovi istupi bili su usmjereni protiv boljševizma, tvrdog i netolerantnog nacionalizma, primitivizma, političke manipulacije i malograđanštine novih bogataša i hedonista.

 

Zapravo, kao da je višestoljetna sudbina hrvatskog naroda je sažeta u životnom putu Velimira Terzića. Zatvaran, proganjan, diskriminiran, isključivan iz javnog života, materijalno osiromašen, nikad bez vjere u hrvatsku državu i uvijek jasan u načelima na kojima bi se ona trebala temeljiti. Možda to najbolje oslikava njegova izjava pogodom 40-te godišnjice njegova zatvaranja iz 1994. godine:

-          „Nacija svim svojim snagama treba krenuti prema cilju, a to je zdrav društveni ambijent, doslovno pravna država. Nužno je više tolerancije, osobito međustranačke. Treba izbjegavati konflikte i diobe oko bitnih pitanja za naciju. Oni koji su u površnom dodiru s nacijom i koji očekuju samo svoju korist, nisu na to spremni. Jednako kao i oni koji forsiraju svoje hrvatsvo i hrvatsvo svoje partije. Država, dakle, nije u opasnosti, uz malo mudrosti ona može ojačati svoj položaj, ali joj svi očitto moramo pomoći da bi nam više imponirala.“

 

Simbolično, na ruševinama nekadašnje “Jugoplastike“, jedna mala ulica nosi njegovo ime. To je najmanje što je Split mogao i morao učiniti u spomen na ovog Čovjeka. Upravo zato je iznimno važno da se i nove generacije uči o ljudima poput Vele. Nije ih možda bilo mnogo, ali svaki od njih je živi dokaz nama danas, da je moguća drugačija Hrvatska od ove koja nas svakodnevno rastužuje. Jer je takvu nismo htjeli. Zato danas želim Hrvatsku, baš kakvu je Vele htio!