Već je danima u javnom prostoru, od svih medija do naše kave na pauzi... Izaziva i budi emocije, potiče širenje zjenica i deranje glasnica... Jednima budi osjećaje ponosa, drugima te iste osjećaje vrijeđa... Naravno, svi znate da je riječ o ploči poginulim pripadnicima HOS-a u Jasenovcu. Neupitno je da svaki poginuli hrvatski branitelj zaslužuje najviše počasti, no isto tako je činjenica da simboli vezani uz tu postrojbu ipak i narušavaju ugled Domovinskog rata, a posebice se mogu na tom mjestu tumačiti kao provokacija zbog žrtava ustaškog terora. No, ostaje retoričko pitanje nekima, jesu li ti poginuli HOS-ovci baš namjerno tu odlučili poginuti?

Nekad Hrvatske oružane snage, u Domovinskom ratu su postale Hrvatske obrambene snage. Zaista, imale su puno sličnosti, ali...

 


POSLJE HOS-A - HOS!
 
Treba jasno reći; iako se čelnici HOS-a danas pravdaju da nisu nikakvi fašisti ili ustaše i zaista vjerujemo da to nisu svi,  YouTube je prepun snimki koje dokazuju upravo suprotno. Barem za dio njih. Primjerice, tih su ratnih godina marširali Splitom često podižući desnicu u zrak, u crnim odorama (iako u njima nisu ratovali) i na povik ´Tko smo mi?´ odgovarali u jedan glas - ´USTAŠE!´ a između povika se i pjevalo. Naravno, ¨Evo zore evo dana, evo Jure i Bobana.´ Na kapama su bili ´stari hrvatski simboli´ ilitiga slovo - U. Često možemo čuti kako je ta stranačka vojska HSP-a (čitaj paravojska) bez ikakve mrlje, mada rijetki zaboravljaju osim imitiranja ustaša, njihove prljave poslove u tim vremenima, zastrašivanja, pljenidbe stanova i slično...

No druga strana priče o njima govori potpuno suprotno i nije ništa manje istinita.

Činjenica jest da su svojim nastupom dizali mnogima moral tih ratnih godina. Kao što je dizala pjesma Čavoglave, pa je danas nekima sporna. No na sreću, danas nema više potrebe za dizanjem morala pjevanjem budnica, niti uzivikivanjem nekakvih pokliča... Agresora smo davno otjerali, a rat je već davno gotov.

Činjenica jest da su ih se srpski agresori bojali kao vrag tamjana. Sasvim opravdano, jer se radilo o izuzetnim i fanatičnim ratnicima, iskazanog junaštva. Možda im zato ploča i smeta, zbog velikih gubitaka koje su im nanijeli? Ginuli su hrabro u Bogdanovcima, na Sajmištu, u Škabrnji, a njihovom velikom zaslugom na Srđu obranjen je i Dubrovnik. Unatoč velikoj požrtvovnosti u obrani Domovine, ipak nisu bili u milosti tadašnjih vlasti, a ´pod čudnim okolnostima´ su ubijeni istaknuti HOS-ovci Blaž Kraljević i Ante Paradžik... Također, trebalo je proći nekoliko godina da aktualna vlast prizna HOS. Naime, državni vrh ga je tek 1996. službeno priznao, a u Zakonu o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i njihovih obitelji od 1. siječnja 2005., HOS se prvi put eksplicitno navodi kao sastavni dio OS RH.

E sada zamislite tu situaciju nekad i sad; skupina tih dobrovoljaca je po posebnom zahtjevu tadašnjeg brigadira Ante Gotovine došla braniti Škabrnju i u potpunom okruženju je junački branila 43 dana, kada su napokon dobili zamjenu. Zapovjednik im je bio Marko Skejo, većini vjerovatno slabo poznat po imenu, ali ste ga sigurno svi vidjeli posljednih dana, toliko je daleko otišlo da je čovjek završio na Daily Mailu. To je onaj koji se sa ´Hitler brčićima´ brani da nije fašist i pozdravlja ´starim hrvatskim pozdravom´. I što onda reći takvom čovjeku? Slaviti ga? Osuditi? I tu sve kreće...

Ono što zasigurno možemo zaključiti da povijest HOS-a nije baš bajna, ali je u mnogočemu i na mnogim mjestima, zadužila mnoge. I što se nas tiče, sramotno je da se važe ´težina´ poginulih branitelja, obzirom na činjenicu kojoj su postrojbi pripadali. Pogotovo kada se radi o strani koja je bila napadnuta i branila je svoje. Nedopustivo je i sramotno, da mi koji smo se branili uklanjamo svoje simbole, dokle god imamo četničke kokarde i spomenike njihovim vojvodama!

 

NEKA DRUGA HRVATSKA

Od rata žive samo profesionalni političari i najčešće su to ljubitelji zmija, ljudi fikusi koji pjevaju pjesmice po inozemstvu ili pak neki drugi koji trenutno traže da ih porez na nekretnine zaobiđe, jer njihova zajednica živi na prostoru poharanom ratom!? Zanimljivo. Pa što nije pola Hrvatske bilo zahvaćeno ratom? Najveći apsurd tog selektivnog pristupa zakona temeljem nacionalne pripadnosti, da se zadnji put mogao vidjeti za vrijeme kvislinške NDH, a danas taj isti prijedlog dolazi od strane dotičnog koji svaki put kada mu nešto zasmeta ili zatreba, iz ormara izvadi kosti ustaških zločina. No i to nam opet nešto govori.

Već smo spomenuli da HOS-ovci tada nisu bili trn u oku samo neprijatelju, nego i našim starim političkim strukturama,´novopečenim Hrvatima´, iako su im itekako bili potrebni u ratu. Sviđala im se ta ideja da HOS-ovci siju strah i trepet među neprijateljem, ginu za Domovinu, ali bez da puno misle ili govore... Valjda ih je bilo strah da će sutra, kada se rat završi i oni doći na dnevni red... Dokaz tome je slučaj iz 1992. godine kada je u Saboru pokrenut kazneni postupak protiv Parage, Đapića i Prkačina za navodno planiranje državnog udara, na što javio pok Vlado Gotovac, kazavši kako je tekst njihove optužnice, bio identičan tekstu one njegove iz 1972. godine, kada je osuđen na 4 godine teške robije.

Što više reći?



DOGOVOR PLENKOVIĆA I HOS-a

Ploča se premjestila iz Jasenovca u Nuštar, a kako stvari stoje, sporni poziv biti će dekriminaliziran, odnosno moći će se koristiti bez sankcija. Iako smo mislili da je time došao kraj ove sapunice na hrvatskoj političkoj sceni, predstavniku Srba u Hrvatskoj Miloradu Pupovcu, sada ne odgovara ni nova lokacija jer je prema njegovim riječima, ploča postavljena 20 m od spomen-kosturnice partizana koji su oslobađali Jasenovac i Novsku.

Teško nam je povjerovati da bi iti jedna lokacija bila prikladna za postavljanje ploče. No ovo nesumljivo pokazuje i to ne po prvi put, da gospodin Pupovac itekako (su)kreira državnu politiku, bez obzira koja je stranka bila na vlasti. Ali to više govori o nama svima, nego o dotičnom. Hoću reći, mi smo ipak pokazali da smo veliki katolici udjelivši ekspresno svima oprost (čitaj aboliciju).

I tako na vječnoj fronti, partizani, ustaše, četnici a gospodin Pupovac se često zna predstavljati antifašistom, no nedavnim odbijanjem podrške imenovanju ulice generala Janka Bobetka (kojem su čak i srpski specijalci pjevali  ˙Oj Bobetko, Titin generale´) pokazao je svoje pravo lice. Opet. Gdje li su sada one njegove priče o počastima partizanima i borcima NOB-a? Naravno da ih nema. Zato jer nema antifašizma bez demokratizma, nema antifašizma koji nije okrenut protiv svakog totalitarizma, nema antifašizma koji se koristi u dnevnopolitičke upotrebe za diskvalifikaciju svog političkog neistomišljenika, proglašavajući ga fašistom, zato što sam ja antifašist – kako je to jednom prilikom kazao povjesničar Ivo Lučić.

Zaista se postavlja pitanje, postoji li iti jedan novi, neviđeni hrvatski Srbin da predstavlja svoj narod, a da neće biti a priori provocirati dramu i stalno podizati tenzije? Zar je tim ljudima zaista toliko dobro u Hrvatskoj, da im je najvažnije pitanje HOS-ova ploča? Za veliku većinu siguran sam da nije, jer ih muče svi oni isti problemi kao i svakog običnog Hrvata, lijevog ili desnog; kako platit račune, kupiti djeci knjige, otići van iz ove zemlje ili ostati i nadati se čudu?

Zato bih volio vidjeti hrvatskog branitelja srpske nacionalnosti, kao novog predstavnika srpske manjine u Hrvatskoj. Ali, poštujmo njihovo demokratsko pravo, svak sebi neka bira. Samo se trebaju sjetiti svog budućeg života jer su upravo njime zadani i stoga im nije potrebno Hrvatsku ni mrziti niti joj pljuvati u lice. I oni toga moraju biti svjesni. Osuđeni su ili određeni, da žive tu s nama i što prije shvate da su za to određeni i da im je to realna i velika mogućnost, to će prije i realnije gaziti po zemlji.

 


STAV HSLS-a

Nakon što je postignut dogovor Plenkovića i predstavnika HOS-a, oglasio se i predsjednik HSLS-a, Darinko Kosor koji je pozdravio dogovor, te kazao da je bilo važno da se pozdrav ‘Za dom spremni’ izmjesti iz Jasenovca, a idući korak je rješenje zakonom SVIH pozdrava/obilježja koji ne bi trebali biti na službenim obilježjima u Republici Hrvatskoj. Naravno da je pod tim mislio i na komunističke simbole pa čak i one ´antifašističke´ (ne zaboravite da su Ratko Mladić i Veselin Šljivančanin gazili našu zemlju tvrdeći da su antifašisti koji je oslobađaju od ´hrvatskih fašista´), kao i one četničke, koji ´krase´ mnoga njihova grobišta diljem Hrvatske.

Očekivano, to je izazvalo ponovno reakcije od strane javnosti. I dok se jedni tako zgražaju nad zabranom jednih simbola, a traže zabranu drugih, oni drugi misle obratno. Za HSLS je povijest zatvorena još 1996. godine, 12 godina prije Europske unije, kada smo na Saboru HSLS-a donijeli Deklaraciju o osudi svih totalitarnih režima, fašizma i komunizma. 



SIMBOLI

Ti simboli su ogledala našeg hrvatskog licemjerja. Petokraka je bila simbol slavne borbe protiv fašizma, te simbol mira i dobrote kako joj mnogi tepaju, ali vrlo brzo je ukaljana je brojnim zločinima i svim oblicima diktature, u poraću Drugog svjetskog rata pa sve do konačnog raspada Jugoslavije. Simbolika HOS-a se vezivala uz kvislinšku tvorevinu, rasne zakone, progone, zločine, ali je u ponovnom trenutku stvaranja hrvatske države okaljana žrtvom tih mladića, da bi mi danas živjeli u slobodnoj i neovisnoj Hrvatskoj.

Nemojte zaboraviti da su osnivači HSLS-a bili politički zatvorenici režima bivšeJugoslavije, pod tadašnjom optužbom da su ´ustaše´ i to samo zato jer su vjerovali u slobodnu i neovisnu Hrvatsku, a onda su nakon devedesetih fizički napadani od onih ´velikih Hrvata´ koji su vikali ´Živio Ante Pavelić!´ Zvuči nevjerovatno?


Put liberala je težak, nije jednostavan. Nije populistički. Traži dijalog, pronalazi smisao. Ne podnosi teror, živi slobodu i voli Domovinu. Drži do svoga, poštuje tuđe.