Na kraju što se tiče odnosa Srba i Hrvata koji je danas izbio u prvi plan – dopustite mi da kažem nekoliko riječi o tom problemu.

Nikada nisam sumnjao i ne sumnjam da će to biti jedan vrlo težak, vrlo kompliciran, strahovito složen problem, koji će se vući kroz hrvatski život na različite načine. To nije samo državno pitanje. Pitanje da li ćemo mi zakonima razriješiti položaj srpskog dijela stanovništva u Hrvatskoj je formalno pitanje. Stvarno pitanje se javlja tamo gdje živimo, tamo gdje smo zajedno i gdje moramo zajedno biti. Stvarna pitanja će biti vrlo mučna. To moraju znati i Srbi i Hrvati.

Srbi moraju znati da poslije ovog strahovitog rata neće biti lako s onima koji su u tom ratu preživjeli užasne udarce. To moraju znati. Oni moraju znati ono što smo i mi morali, čak i onda kad nije bilo opravdano, znati punih 45 godina.

Ja sam, gospodo Srbi, hrvatski intelektualac koji je bio šest godina u zatvoru, 20 godina zabranjen potpuno do kraja, ne bez domovnice – bez putovnice, bez ičega, bez namještenja, samo zato što nisam bio zadovoljan sa položajem svog naroda i slobodom koju je uživao u prošloj državi – ničim drugim. Ništa nikada nisam učinio osim onoga što sam javno napisao. Progonili su me i vrijeđali punih trideset godina. Prije toga moga oca, pa moju majku, i da ne nabrajam.

Bilo je takvih jako puno, a svi smo bili progonjeni pod jedinim znakom – ustaštvom.

Bit će vam teško, jer ćete i vi imati sada jedan znak za mnoge ljude i morate se na to spremiti. Budite spremni da će takvih teškoća biti, kao što ih je bilo, kao što ih je bilo u Njemačkoj, kao što je poslije svakog rata nekome teško i mora mu biti teško, jer je to neizbježno.

Još su stari Latini rekli: “jao pobjeđenima”, kada se radi samo o pobjedi, a pogotovo je teško onda kad se radi o tome da si u zemlji u kojoj živiš pomogao one koji su tu zemlju htjeli uništiti, jer upravo u tome i jest strahota da postoje ljudi koji su ovdje živjeli stoljećima, a da je iz njih izbila takva mržnja protiv te zemlje.

Napokon, ima još nešto, gospodo, što također morate imati u vidu. Vi znate da je u cijelom XIX. stoljeću glavni spor bio oko toga da li će Srbi prihvatiti da je ovo Hrvatska, da je to Hrvatska država i da tu vlada hrvatski narod. To nije formalno pitanje. Vi to dobro znate. To je i danas veliko pitanje i sve dotle dok se to ne potvrdi, dok to ne dobije sve oblike koji su potrebni da mi osjetimo da se doista razriješilo to pitanje da Srbi konačno prihvaćaju da je hrvatska zastava zastava ove države, da je hrvatska himna himna ove države, da je Hrvatska vojska vojska ove države, da je hrvatska policija policija ove države, to znači i Srba u cijeloj Hrvatskoj, sve dotle će biti ovakvih sporova.

A kad se i ti sporovi razriješe, budite uvjereni da će ih biti u životu.


Vlado Gotovac




5. sjednica Hrvatskog sabora, II. saziv (30. 11. 1992.): Informacija o stanju sigurnosti u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 1. siječnja do 1. listopada 1992. godine