Socijalna  integracija osoba s invaliditetom

a)      rana dijagnostika                   b)  profesionalna orijentacija i                c) integracija za tržište rada
rana intervencija                        osposobljavanje na tržištu rada
socijalna skrb

 

UČINIMO STO MOZEMO JER BOLJE JE UČINITI MALO NEGO NE UČINITI NIŠTA!

 

Svaki roditelj za svoje dijete priželjkuje lijepe, dobre, iste ili slične stvari kao sto su SREĆA,PRIJATELJI,LJUBAV,PRIHVACENOST,BUDUCNOST,DOSTOJANSTVO,
OBRAZOVANJE I SL.

Obrazovanje je pored primarnih prava neke osobe i fundametalno pravo svake osobe prema kojem treba teziti,teziti tim ciljevima bez obzira na djetetove mogucnosti,sposobnosti,interese i potrebe.

Ipak postoje podjele:

                  ONI                                                                                                        MI                                                                                                                   
(mentalno i fizicki razliciti)                                                             (prosjecni, obicni,razumni,pametni  itd..)

Ova podjela pokazuje da pored nas (MI) postoje djeca (ONI) koja su djeca s POSEBNIM POTREBAMA. Ova djeca imaju ista prava i potrebe kao i sva druga djeca pa im je stoga pravo na INTEGRIRANU EDUKACIJU OZAKONJENO 1980.g.  Nacionalna strategija  politike za osobe s pp procjenjuje da je razina integracijske edukacije nezadovoljavajuca unatoc  dobrim propisima.
Ključni pojmovi u integraciji su:

-djeca s posebnim potrebama            -individualizirani ucenicki plan
-model  škola                                         -edukacijska sredstva i pomoc u skladu s njima
                                                                 -medicinska zastita

Djeca s posebnim potrebama imaju pravo na:

-integriranu edukaciju                                                                
-socijalnu interakciju s vrsnjacima
-pravo na integraciju u šire socijalno okruzenje bez izdvajanja iz svoje obitelji
-integracija osoba s pp nakon zavrsene skole

Zakonska regulativa:

-je Zakon o osnovnom školstvu
-Pravilnik o upisu u srednju skolu
-Naputak o pracenju i ocjenjivanju ucenika s teskocama u razvoju u osnovnoj i srednjoj skoli

Dakle,unatoc zakonskoj regulativi  ostvarivanje edukacijskog ukljucivanja i skolovanja ucenika/ca s pp u redovnu skolu (osnovnu,srednju) moguce je kada je drustvena zajednica slobodna od ideoloskih prepreka a djeca i mladi, njihovi roditelji, ucitelji i drugi strucnjaci svjesni prava i svojih obveza prema njima biti aktivni u njihovu ostvarenju

Takvim ucenicima omogucava se primjena prilagodenih programa koji su primjereni osnovnim karakteristikama teskoce djetetovog razvoja, a ujedno pretpostavlja smanjivanje inteziteta i ekstenziteta pri izboru nastavnih sadrzaja obogacenih specificnim metodama, sredstvima i pomagalima.(prilagodeni program izradjuje ucitelj u suradnji s defektologom odgovarajuce specijalnosti ucenika s pp)
                          Djeca s pp karakterizirana su kao djeca s raznim ostecenjima (vida,sluha,autizmom,tjelesnom invalidnoscu,mentalnom retardacijom,poremecajem glasovno-govorne komunikacije i sl.) ali i djeca koja iz razlicitih razloga imaju poteskoca  u svladavanju skolskog gradiva i postizanju uspjeha.
Iako djeca s pp upisom u osnovnu skolu stjecu pravo i na upis u srednju skolu, vec kroz OŠ moraju provodit testiranja , ali ta se testiranja provode samo kad se donosi  Rjesenje o primjerenom obliku skolovanja, a poslije vise ne, pa se nezna da li je ucenik u  medjuvremenu stagnirao ili napredovao, to ponovno testiranje nicim nije obvezujuce pa ucenici dolaze u srednju skolu po zastarjelom rjesenju.
                   Kako sam inace zaposlena u srednjoj skoli i upravo radim s takvom djecom iz svog iskustva znam da proces obrazovanja takve djece te njihovog integriranja kasnije na trziste rada ima niz nedostataka. Tako mali broj skola u Splitu (2-3) su one koje pruzaju mogucnost skolovanja takve djece, a takve djece je sve vise , te se cijelo opterecenje svodi na moju skolu te na graficku.Najveci nedostatci u tom smislu vide se u tome da u sustavu  obrazovanja i kasnijeg zaposlavanja NEMA mogucnosti  da se za bilo koji upit ili poteskocu s kojom se profesori, strucni nastavnici ili sluzbe,poslodavci  i ostali susrecu kome obratiti. Odredena djeca nemogu pratiti program srednje skole ali se ipak upisuju (temeljem rjesenja i odluke profesionalne orjentacije jer roditelji vrse pritisak na ustanove, urede zupanije, i dr. pri cemu djeca najvise gube jer nemaju odgovarajuci  pristup i mogucnost. Iz ovoga je vidljivo da kako djeci tako njiovim roditeljima treba neka vrsta pomoci (psih. i  sl) da bi roditelji shvatili stvarne mogucnosti svoje djece.
No, ipak upisom u odredeno zanimanje nailaze takva djeca na niz nepravilnosti u svom obrazovanju i to:
                             -ne postoje specijalizirane ucionice koje su u skladu s njihovim poremecajima
                             -ne postoje specijalizirane knjige za olaksavanje ucnja i spoznaja takve djece osim hrvatskog jezika
                             -nema mogucnosti kontaktiranja s logopedom (vec 4-5 god. ravnatelj nase skole pokusava od ministarstva  ostvariti pomoc osobe-rehabilitacijskog defektologa ali je odbijen)
                             -nema posebnog nastavnog plana i programa za rad  s takvom djecom (profesori samostalno doraduju nastavni plan i program)
                            -pomankanje nastavnih sredstava te didaktickih sredstava s obzirom na njihove potrebe
                           -nema potrebne i dovoljne edukacije nastavnika i profesora ( s obzirom na nacin rada s takvim osobama)
                          -pitanje prakse u ugostiteljskim objektima i sl. (strukovne skole, ruzan odnos u takvim prostorima prema njima jer im smetaju- motorika) pa nema pravilne integracije
                          -kod maturalnih razreda ist je kao i kod ostalih tro i cetverogodisnjih zanimanja( nema smisla jer treba osigurati razliciti zavrsni ispit prilagoden njihovim sposobnostima.
                          -produzena nastava (18 sati) u ugostiteljskim skolama npr. ne provodi se jer  nema kvalificirane osobe (od Dubrovnika do Zadra) samo jedan defektolog za srednje skole i to u Šibeniku u Centru za djece s teskocama za obrtna zanimanja.

Vrlo slicna situacija je i kod zaposlavanja nakon zavrsene srednje skole te njihova integracija i zasnivanje radnog odnosa. Javlja se potreba za odredenim rjesenjima te se na taj nacin nastoji utjecati na odgojno-obrazovni sustav RH, pa se navode sljedeca rjesenja:
1.Stvaranje akcijskog plana za integriranje ucenika s posebnim potrebama putem raznih tehnika.
2.Prilagodavanje nastavnog programa za sve predmete .
3.edukacija ucitelja, nastavnika i profesora skole.
4.Osnivanje kluba djece pomagaca vrsnjacke dobi te ukljucivanje djece s pp svakodnevni zivot njihovih vrsnjaka (osnovne i srednje skole)
5.Provodenje radionica za stvaranje ideja i modela skole uz integraciju svih ucenika na razini skola.
6.Osnovati integracijski centar za pomoc pri integraciji osoba s pp.
7.Prisutnost volontera (studenti srodnih fakulteta kao sto su psihologija, predagoija, pedagosko rehabilitacijski smjerovi, socijalna skrb.
8.Naglasak na osamostavljivanju i zivot u zajednici bez obitelji uz „suport“  osoba koje ce im pomoci pri zaposljavanju, odradivanju intervjua i sl.
9.Nakon zavrsene skole ne vracati ih u obitelj, jer to znaci korak unatrag a ne napredovanje.
10.Iznalazenje radnih mjesta s obzirom na njihove potrebe.
11.Ojacati suradnju Zavoda za zaposlavanje i prof. orjentacije te skola i njenih strucnih sluzbi.

Nadajmo se da cemo naici na razumjevanje sustava Republike Hrvatske glede ovih rjesenja jer promjene su nuzne i  uvijek dobrodosle.

 

  Split,18.2.2016.                                                                                      Dipl. iure Dijana Dvornik,prof.