PRISTUPNICA

CV FORMULAR

Vlado Gotovac 07.12.2008.

Mirko Grljušić, podsjetnik za uvodno slovo prije prikazivanja dokumentarnog filma o Vladi Gotovcu

Danas se o Vladi Gotovcu u Hrvatskoj najradije govori – šutnjom.

Jučer smo poslali na Slobodnu Dalmaciju obavijest o večerašnjoj projekciji dokumentarnog filma “Vlado Gotovac – moj slučaj” redatelja Bogdana Žižića, nije objavljeno.

Duboko sam uvjeren da ni jedna stranka u Hrvatskoj nema i nije imala velikane kakve ima HSLS. Neću ih sada imenovati, ima ih više, ali moram spomenuti dvojicu koja više nisu među nama. Vladu i Velu.

Čitav životni put Vlade Gotovca obilježen je značajkom istinskog humanista, težnjom za slobodom čovjeka pojedinca i društva u kojem on živi. To su ujedno i osnove liberalne ideje koja se oblikovala kroz stolječa, još od Sokrata i Aristotela, preko Nitchea, Roberta Turgota, Adama Smitha i drugih… Pa zar je onda čudno što je Vlado jedan od osnivača HSLS-a.

Vladin život je nešto čega nismo u potpunosti svjesni. Da nije učinio ništa drugo, pamtit će se po:

1. Hrvatskom proljeću zbog čega je robovao 6 godina.

2. Kao jednog od osnivača HSLS-a prve oporbene stranke osnovane 20. svibnja 1989. u SR Hrvatskoj koja je širom otvorila vrata demokraciji i višestranačju.

3. Po čuvenom govoru majkama 30. kolovoza 1991. na Krešimirovu trgu u Zagrebu.

4. a i po tome što je odbio potpisati molbu za pomilovanje kada je drugi puta robovao za svoju domovinu.

HSLS ima u svom članstvu katolika, pravoslavaca, muslimana, ateista, agnostika… u čemu i leži snaga liberalizma. Vlado Gotovac, kao primjerice i Fridrich Naumann osnivač lijevo-liberalne stranke u Njemačkoj bio je duboko religiozan čovjek. I to trebamo znati da bi ga bolje razumjeli.

“Ušutkajte pjesnika i bit će manje riječi među nama, manje slučajnog sjaja, manje tajanstvenog leta, sigurniji bit će trenutak, a izgubljeno bit će doba buduće” davno je zapisao Vlado – hrvatski Ciceron, u jednoj svojoj pjesmi.

Dozvolite mi da završim riječima Vlatka Pavletića:

“Dragi Vlado, iza sebe si ostavio svjetlo u mraku.”

Zlatan Morić

Dragi prijatelji !

Ne bih htio da večerašnji skup u spomen odlaska u vječnost pokojnog Vladimira Vlade Gotovca ima obilježja klasične komemoracije, jer nas životni opus ovog velikog čovjeka obvezuje na optimizam.

Imao sam sreću osobno upoznati Vladu Gotovca, Velimira Terzića i Dražena Budišu i s njima zajedno nastupiti na jednom javnom skupu devedesetih godina. I sada se sjećam strasne energije, umnosti i gotovo električnog naboja kojim je bio prožet govor Vlade Gotovca na tom skupu, opčinjenosti svih nazočnih i frenetičnog pljeska koji je dugo trajao.

Često se Vladu Gotovca uzima kao velikog govornika, a riječ je o zapravo o jednom od umnijih Hrvata XX vijeka. Vlado Gotovac – erudita, pjesnik, esejist, prozaik, filmski kritičar, uvodničar Hrvatskog tjednika sedamdesetih, političar, jedan od osnivača HSLS-a, a nadasve hrvatski domoljub i politički uznik; sve je to stalo u jednu izuzetnu biografiju.

Siguran sam da se svi prisjećamo njegovog čuvenog govora pred komandom tzv. JNA u Zagrebu 1991. godine. Držim da je taj govor jedan od najznačajnijih osobnih prinosa svjetskom govorništvu uopće. Vlado započinje ovaj govor hrvatskim majkama s riječima : „Ja vas sve volim i ja se s vama ponosim !“ Zatim sokratovski bira hipotetičnu časnu smrt umjesto sramnog života sa moralnim strašilima , kako ih on naziva. Vidovnjački nastavlja : „Umrijet će ovi generali u pustoši svog mrtvog srca, ne dajmo da nas izjednače sa sobom.“ Vuče zatim kršćanskom idejom inspiriranu paralelu o ljubavi, dostojanstvu i životnoj snazi koja iz ljubavi izvire i završava optimistično : s ljubavlju prema domovini, a bez mržnje, čovjek se nema čega bojati, bez obzira na žrtve, jer „ to je ono po čemu je Hrvatska postojala, po čemu postoji i po čemu će postojati“.Sve je kondenzirano u ovom govoru : ljubav, dostojanstvo osobe i naroda, ponos, poziv na moral i oprost, spremnost na žrtvu i kolektivna snaga koja iz toga proizlazi. Tako grandiozna, a tako jednostavna univerzalna poruka !

Kao već obilježen čovjek iz sedamdesetprve, Vlado Gotovac ni kasnije ne pristaje na hrvatsku šutnju i nakon intervjua švedskoj televiziji ponovno završava u zatvoru, s trajnom zabranom javnog nastupanja. Krepat, ma ne molat i ostati svoj ! Početkom devedesetih ne prihvaća Tuđmanov poziv i stil vladanja, a dvijetisućite uljudno odbija i Račanovu političku ponudu, ne pristajući ni na kakve moralne i političke kompromise, iako je davno prije toga sve oprostio svojim progoniteljima.

Onaj nesretni udarac vojničkim remenom na nekom skupu, simbolički oslikava njegovu gotovo kristovsku poziciju, dihotomiju i nerazumijevanje od strane vlastitog naroda. Nažalost, sudbina svih proroka i avangardista je slična, jer se tako i stvaraju nove političke i ine ideje, od kojih počinje dijalektika novih odnosa. Kroz čitavu ljudsku povijest političke klike, interesna i tajna društva, trgovački, religijski i drugi karteli upravljaju svijetom, ali zato proroci, filozofi, pjesnici i političari spremni na žrtvu – ostaju zabilježeni. Tko se danas sjeća zadnjeg upravljača kolonijalnom Indijom, a tko od nas ne zna za Mahatmu Gandija? Netko jednom reče, povijest se odvija u prividu i paradoksu, ali zato kozmička ili božja pravda ako hoćete, sporo i dostižno, s protekom vremena uglavnom sve postavi na svoje mjesto.

Jednom je Vlado Gotovac rekao : Znate, dobra i zla na ovom svijetu je otprilike podjednako. Ali kad bi zlo prevladalo svijet bi se raspao, pa sam čvrsto uvjeren da je vrijedno boriti sa za onaj barem jedan posto dobra koji drži ovaj svijet na okupu. S ovim mislima završavam ovaj svoj skromni prinos liku i djelu pokojnog Vlade Gotovca; mnogi su bili, ali samo je jedan Vlado Gotovac.

U Splitu, 1. prosinca 2008.